Saturday, 10 October 2015

ღISPOD ŠATORA SNOVAღ


Uzdigla bi se do neba noćas,
u svjetlosti blaženoj da otpočnem...
Zato pravim kutak samotni da te nađem u središtu sebe....
Razaram tijelo svoje,
kažem mu da usni i ne žalopoji, duša će da voli.
Ostavljam ga neka ga nađu i zakopaju,
ako mu buđenje ne misli donjeti sreću.
Meni se tebi ide ljubavi moja.
Podižem ognjište svoje, podižem šator snova.
Idem konačno da postanem ona kakvom bi me poželio.
Ploviti će moja duša u tvome tijelu,
kao mornarica u svom brodu.
Pitat ćeš me neznanko sjajna od kuda dolaziš,
srebrenit će se oči moje, vidjet ćeš u njima sve svoje.
Misliti ćeš da sam proizašla iz maštanja dok si gledao zvijezde.
Možda tako i bude, ispod šatorskog krila
kojeg sam noćas za nas skrojila.
Možda me baš ispod čežnje nađeš,
drugačiju od zemnoga...
Možda imam pravo na snoviđenje.



❤✞SVIJET BOŽANSKE MILOSTI✞❤

Na svetoj gori Vila se u jezeru nade okupa. I stvori se ona presijavajuća duga na njenim dlanovima. To joj iz očiju nebesko svjetlo sja,...