BOL ME SAKRILA ANĐELE, KAD POĐEM KA NEBU U ZAGRLJAJU ČUVAJ ME

U očima tragovi ljubavi i bola...ne budim se tamo gdje su čežnje moje noćile, sve je ovo zamka anđele, pala sam u okove, nebi me prepoznao, nikad nebi zbog patnje ove doznao da ja sam ta koja je sišla sa Neba kao vila ljubavi. Sve me ovo zemno oboli, zatočena sam, nevidljiva je postojanost moja, koda me nema u potpunosti, tek glasom ljubavnim ja se od bolnog Svijeta branim. Sve što imam vjera je i molitvene ruke, da Bog izbriše moje muke, da me prinese naručju tvome. U ljubavi vječnoj sva će bol da ispari, virujem ljubavi, al žao mi dođe što i na Zemlji ne mogu k tebi, što jedina je nada prestati disati da bi me vidio onakvu kakva uistinu jesam. A danas duša znači samo kada te nema, kad za onaj Sviijet se sprema da se razotkrije ko je. A predosjećaš, da nisam bol, da sam sve osim boli...da ova patnja nisam ja već moja pokora... Sakri me u čežnje, poželi me sad kad mi se umire. Postoji za mene, jer te trebam priznajem.