Ne želim u brak bez duše kreposne, onog koji ima lipi vrlina poput svetog Josipa, a ja do tad moram zadobiti bar po koju vrlinu Gospe. Katoličkoj obitelji mora na prvom mjestu biti istinsko skupno služenje Bogu u vjernosti kakvu imaju sveti. Ako nismo ustrajni, odani i vjerni onda je bolje da ne ulazimo u vezu i brak i tako ranjavamo srce jedno drugom. Osoba se mora predat Bogu da je osposobi, moraš postat sposoban za nositi križ i trajno odabranici sa ljubavlju biti oslonac u dobru i zlu. Ljubav je prava, ako je u srcu radost i želja za djelom. Tvoja autentična osoba je blagoslov Božji, to je osoba koja te razumi i želi biti u svakom danu uz tebe, pruža ti svakodnevnu pažnju, daruje te u sasvim običan dan sitnicama koje volim te znače, planira sa tobom izlete, ta osoba je tvoja najveća vrijednost jer ne ide od tebe sve da je tjeraš, ponaša se kao anđeo čuvar, bdije, poklanja ti molitve. Trudi se da te nasmije i kad te tuga svlada. Sve čini da se osjetiš voljenom. Takva osoba je rijedak dijamant, ali se isplati čekati... I u to vrijeme u čekanonici postajati još bolja osoba da se omiliš onom od vječnih putovanja. Dok god nismo sposobni za brak Bog nas neće tamo smjestiti. Brak je žrtva slična Golgoti... jesmo li spremni nositi jedno drugom križ, upijati krv, znoj i suze, znati ćemo po isprošenim krepostima... Pomoć za pomoć je smisao. Skupljajmo ih, pa sve ako je susret tek u Nebu... Za ljubav se valja namučiti jer kad dođe sve čini blagoslovljenim i snažnim u Kristu. ✨️🕊
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 2.10.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar