Kada usnim,
neka me probude tvoja krila
tvoje ruke,
čije su molitve isprosile
kraj moje muke!
Ti mi sa njima uberi sveta
zlaćana klasja,
od kojeg ćemo na mlinu
kod voda ozdraviteljskih
samljeti zrna u brašno i
umijesiti kruh za dječicu!
Neka me dirne svježi dah
tvojim blagoslovljenih usana i
pogled trajnog uslišanja.
Hoću da živiš...
sa mnom u vječnosti,
da ispravi se nepravda.
Želim zajedno sa tobom,
voljeti obnovljenu Zemlju,
i Božji blagoslov!
Ne puštaj me u vječnost samu...
Budi ondje samo moj!
Iznad svega ljubih vjeru
u pleme naše!
Dođi ondje gdje sam ja duša
duše tvoje...
Nađi me, budi jači od smrti.
Pjevanje moje si...
i samo takav mi dođi,
da slavimo ljubav svetu,
klanjajuć se skupa Bogu!
Izgradi nam drvenu kućicu,
od iverja bolnih,
od čavala koji se pribijaju u
moje vene...
Od vatre koju trpim,
stvori nam kamin.
Svu moju muku iskoristi za
duhovno stvaralaštvo.
Hoću da živiš,
da nam dom gradiš,
dok te bolna čekam.
Tako se slađano ozdravlja...
Od ljubavi požrtvovne!
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 15.10.2024..
Nema komentara:
Objavi komentar