Ja ti nisam bolest koja me napala,
nisam ni bol, ni grijeh nisam.
Ja ti nisam ni mane ovog tijela,
nisam ni krevet bolesnički na kome
tijelo moje preživljava...
Ja ti nisam patnja.
Ja ti nisam ni žalost ni plač, ni mač.
Nisam ni ove igle što me bodu ni
grčevi što mi ne daju slobodu.
Ja ti nisam toliko tjelesna,
sve je to privid Kristovog mučeništva.
Ništa moje nije,
to se samo Duh Sveti nastanio u meni,
pa od rana mozaik nebeski stvara.
Od razbijenog tijela duša ti bude
šarena leptirica koja ispija nektar iz
rajskih uskrslih cvjetova.
Napitak se taj upravo u bolovima tijela pije,
da se duša sa Kristom nasmije!
Ispijam kalež, ali sladak Gospodinu.
Jer pristati na križ postane slatkoća na duši.
Slava Kristova iz srca mi pjevuši.
Njegovi osjećaji su nebeski,
njegovi otkucaji su za Isusa stvoreni.
Život vraćam Životu,
neka uzme moje sve za sebe,
one niti zlatne neuništive,
stvorene još u Njegovim Presvetim dlanovima.
Svjetlo malo vraća se Svjetlu velikom.
Iz nemira u mir.
Iz patnje u bezbol.
Sve u meni neka proživljava Uskrsli.
Ništa moje nije ni ljubav ni bol,
ni šećer ni sol...
Sve je od našeg Otkupitelja
Isusa Krista Nazarećanina.
Sve u meni...
sve u nama!
Mozaik ljubavi Gospodin stvara,
kada mu se predamo u punini!
Grijehe uništava ljubav Njegova,
kroti svakog duha podloga.
Zbog Isusovog trpljenja duh moj se oslobađa.
Zbog Isusove predragocjene krvi
moja je spašena, nije mi nada ugašena.
Jer sve novo čini ljubav pobjedonosna!
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 24.10.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar