Svaka je rana Kristova nastala zbog moga grijeha, mojih duhovnih mana...
Svaka je suza Kristova tekla zbog moga neću, moga neda mi se...moga straha i falenja ljubavi u srcu koja hrabri.
Svaka je kap Kristovog znoja, niz Sveto Lice kapala zbog mog strahovanja, mojih nemira, moga nepovjerenja u Božji plan.
Svaki je trn Kristov zaboden u Presvetu Glavu zbog moga inatenja, moje volje i mog jadikovana nad malim mukama...
Svaki je zamah biča na Svetom Tijelu Isusovom moje laganje, moje ne znam, moje iluzije...moje nepovjerenje...
Svaki je pad Isusov na križnom putovanju, uzrokovao upravo moj veliki grijeh i odbacivanje križa.
A On Spasitelj moj, sve je to moje grešno u oprost po Njegovoj predragocjenoj krvi preobrazio, čitavog sebe je dao mučiteljima da bi me spasio i ralje zloga uklonio, iz vatre me ognjene po krilima Životvorca u vode svete smjestio. Ljubavlju svojom okrijepio, novi vid stvorio, vječnu zaštitu mi poklonio. Zaljubih se tada u križ i zagrlih ga snažno, ponosno!
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 15.10.2024.
✨️🕊📖Izaija 53,4 A On je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.
Izaija 53,5 Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.
Nema komentara:
Objavi komentar