Kada prekriju me tuge i vapaja boli duge,
sve što poželim je san koji mi Bog poklanja.
Susret sa tobom, koji donosi sreću, osmijehe,
bezbole gdje boli najviše.
Velika je to želja anđele,
u današnje razočaravajuće vrijeme,
ali samo njoj se nadam,
zbog nas i naspavana u san padam...
Kada zaboli u toploj postelji bolje da ostanem,
nego li da odem tebe vani tražiti,
u snijegu u modroj kiši...
gdje sve na smrt miriši...
pa da iskrvare moje molitvene rane,
kada mi bolno tijelo među promrzlo kamenje padne.
Nebi ne izdržala to, da te ne pronađu moje suze,
moji osmijesi nade.
A znam svijet je ovaj rugalica bolu mom,
on bi da moje srce stane.
Anđele, moram ustrajati,
vjera je moja takva moj sanjivi...
moja daleka bliskosti...
Moram, jer ono što u srcu mom sja
kao molitva, kao sveta vizija,
to smo ti i ja
ljubav beskrajna!
Nema komentara:
Objavi komentar