Nisam ti ja baš od ovog ležanja, ispada kao da sam na trajnom bolovanju jer ko zna što još podnest moram da bi mi križni put nalikovao na Spasiteljev. Ali pjesnici su ti umjetnici, oni stvaraju vizije i pobjegnu dušom u njih. Tako i ja kao ptica iz krletke letim u duše zbilju. I sad sam trenutno razapeta tijela sa ovim dijaliznim cjevčicama, ali trpljenje je hladna voda dušama u Čistilištu, isprosi svaka kap slap rođenih duša... vrijedi ova bol i kad si ko zagrcana u sol. Tako se najlipše navješta željena slatkoća. Dušom sam se zatrčala do drvene kućice u kojoj me sve molitveno čeka. Igrat ću se sa mužem i dječicom na rijeci ljubavi, idemo puštat papirnate brodiće i hraniti labudove, idemo postaviti šator i naložiti vatricu, peći ćemo kukuruze na žaru.... puštat ćeno zmajeve, letjeti u balonu.... i puno puno ćemo se smijati sve da od te radosti tijelo ovo ustane i Bog ga preobrazi. Već ispod bolnih nogu šuška lišće nade i ispod njega izrastaju prvi proljetni cvjetovi koji mirišu na čudo ... Ako ti je mila vizija moja usliši je Isuse, ako ti je milija patnja moja neka ona navješta čudesa drugima ... mučenuštvo iz ljubavi ja ti darujem. Trpiti ću Isuse ljubeći rane tvoje. I u njima ću opet naći obitelj.
Od 💗 Ana Emanuela, Gospić 7.02.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar