Zaspala sam ko na kamenu,
da bi te vidjela.
Sa bolom svojim,
ja sam slađano moje
tebe oživjela.
Donijeli te pred zoru,
anđeli u dolu,
da mi dušu obraduješ,
da mi o vječnim susretima kazuješ.
Da mi kažeš smijalice moja,
ne zaboravi spustiti te trepuške
ko rolete, da nam se
duša sa dušom u snu sretne.
Usnula sam zate,
da mi tvoje oči volju
za životom vrate.
Samo u njima mene savršene ima,
samo ti me po srcu i duši vidiš i
mojih se mana ne stidiš.
Puna sam čekanja,
na Jeruzalemski dom,
na kućicu u kojoj ćeš biti
pred Bogom samo moj.
I svu ti ljubav čuvam,
vidiš da je ima za dva života.
Za zemaljski i za rajski...
Kako će tebe radovati radost moja,
kako će ka tebi trčati duša moja nova.
Kako ću ti jelenče moje,
kao srna hitra biti,
mi ćemo vječno sa
trona Božjeg ozdravljujuću vodu piti.
Okrijepit će me Bog,
moram da te vidim,
u ovom tijelu da više ne živim.
Moli tajno moja,
da zaslužim Raj,
da milost Božja
najavi križnom putovanju kraj.
Samo sam željela obitelj,
po uzoru na Svetu Obitelj.
Samo ruke tvoje u mojima da mole.
I dobila sam tu milost,
kroz mene dišeš,
mojim mi rukama suze brišeš.
Mojim se licem smiješ,
vjera si mi u anđela od Boga.
Duša koja sa mojom hoda.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 18.09.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar