Izgradi malo svetište kada ti zafalim i po koju ružu posadi pokraj kuće da cvjeta za spas moje duše. Izredi svetište u sebi jer znaš doći će opet vrijeme zatočeništva na zemlji.. pobjegni u sebe k meni. Moraš biti uvjeren da se sa Neba vide divne geste. Ako ti dođe po koja suza nedostajanja, plači kao rosa nad ružama. To će biti blagoslov za mene, a tebi olakšanje. Pričaj sa mnom u sebi, dušom sam ti sad prava mala supermoćnica, mogu odjednom biti i na Nebu i na Zemlji, da da ne sumnjaj u moć ljubavi nikada. I znaš što počni sa izgradnjom već sada možda me to djelo još zadrži malkoc u životu. Nemoj mislit da fantaziram u sred loših vijesti... znaš veća je mogućnost da uskoro odem nego li da ostanem. Nije dobro... o nije. I čeka me borba velika, hod u bijele sobe, a meni se više ne bode. Zato me sačuvaj u sebi molitvama vjernim, ljubav će jedino pobjediti i čudo Boga isprositi. Da li me možeš toliko voljeti... o ne znam, jer je svit poludio i prestao biti emotivan, kradu nam dušu otupljivanjem... Mnoge je briga što dušu boli tjelesno trpljenje, oni mileno nemaju suosjećajnost. Sve zli krade, ali nemoj dopustiti da ukradu ono sveto u tebi. Druži se sa svetima, nemoj među mraćnjake nikada. Nedaj srce u krivo, mora ostati nebeski živo. Pamti me bar kao pjesmu jer to i ostajem. Gospa od Guadalupe neka ti pomogne i sjeti kako mi je novo ruho miomirisno, bezbolno i puno Jeruzalemski ruža, koje su mi sa trnjem zemaljskim sašili anđeli. Trpljivost se isplati, čekat ću te tamo gdje se dočekaju autentični.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 27.09.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar