Saturday, 30 September 2017

Najdražem pjesniku

Iz nevidljivog svijeta ti mi dolaziš,
da upališ polumjesec na mojim sanjivim usnama,
krvari jesen na njima, sve zbog žalovanja za tobom...
Zašto si umro prije mog umiranja...
Zašto si tamo gdje nema tla,
zašto nisi oživljen sa mnom
da se zatrčiš u naš prijateljski zagrljaj?
Mjesec mi je poklonio cvijetak umjesto tebe,
ukrasio mi život zvijezdama.
Da nikad ne zaboravim oživljavati u sebi tvoju ljubav,
tvoje pjesme koje me ispunjavaju nadahnućem.
Sa ljubavlju Pablu, Ana Emanuela


No comments:

Post a Comment

MOLITVA U IME TRNOVITE KRUNE KRISTOVE

Izaija 62,3 "U Jahvinoj ćeš ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog"! Znam da hoću ka dobrom Ocu, jer me Isu...