Saturday, 30 September 2017

Najdražem pjesniku

Iz nevidljivog svijeta ti mi dolaziš,
da upališ polumjesec na mojim sanjivim usnama,
krvari jesen na njima, sve zbog žalovanja za tobom...
Zašto si umro prije mog umiranja...
Zašto si tamo gdje nema tla,
zašto nisi oživljen sa mnom
da se zatrčiš u naš prijateljski zagrljaj?
Mjesec mi je poklonio cvijetak umjesto tebe,
ukrasio mi život zvijezdama.
Da nikad ne zaboravim oživljavati u sebi tvoju ljubav,
tvoje pjesme koje me ispunjavaju nadahnućem.
Sa ljubavlju Pablu, Ana Emanuela


❤✞SVIJET BOŽANSKE MILOSTI✞❤

Na svetoj gori Vila se u jezeru nade okupa. I stvori se ona presijavajuća duga na njenim dlanovima. To joj iz očiju nebesko svjetlo sja,...