Friday, 29 September 2017

KRIV SI, nikad osuđen jer si ipak LJUBAV

Kriv si što su mi usne usahle, te latice nekad rosne, mirisne! Kriv si što su mi glasnice zaćutale! Kriv si što oči mi zaljubljenošću ne sjaje, tek po koja zvijezda u njima ostala je zbog molitve. Kriv si, a nisi osuđen. Kako osuditi onog koga nikad nisi vidio...samo osjetio... kako osuditi onog tko ti je drugo krilo... onog tko ti je anđeosko biće u duši živo i ne može obličje čovjeka poprimiti.

Krivim te jer te nema...
Krivim te jer mi fališ...

Oprosti mi na krivnji...
umrla bi da nije tvoje rajske
ljubavi koja u meni živi.

Ima te... i u suzama
i u osmjesima...
U disanju mom ti živiš.
Pjesma si koja ima otkucaje života.
Slušam srce...
to ti lupkaš ljubavi,
krilom koje u ovom
opipljivom mi svijetu
neizustivo fali!



RUŽE DAROVNE OSTALE SU SAN 💔

Ljubavlju se učini da na ružama nema trnja, sklone se da ne povrijede  ruke koje žele da te zagrle! Ljubavlju se od suza biseri stvar...