TKO SI TI ŠAPATU LJUBAVNI?

Gdje se odmaraš najposebniji od svih,
da i ja dođem u to sveto odmorište?
Gdje da se smirim,
da obučem svoj nemir u mir?
Ima li toga ovdje na zemlji,
ima li pogleda nebeskih?
Je li ljubav moja u tvojim grudima,
čija su me krila zagrlila?
Ima li me u tvom otkucaju, baš mene... ?
Čije mi suze padaju niz lice,
kad posjete me čežnje tužne ptice...?
Čije ruke ko krila miluju,
moj duh smiruju...?
Čije me to oči tako milo gledaju,
čiji se zubi smiju kao struka biserna,
meni dan da obasjaju molitvenom radošću?
Čija sam kad sebi prestanem da pripadam?
Čija je duša molitvu izustila,
 bol sebi zbog mene dopustila?
Tko se to usudio iskreno me voljeti,
ljubavi mojoj ne odloliti?
Anđeo Neba ili
onaj koji mi i na zemlji kao zaštitnik treba?