U osmjehu ti niču suncokreti, ljubavi moja.
Kada nema sunca život moj obasjavaš!
Kada nema melema na rane, ti ulje mirisno
na moje rane stavljaš,
ti me zlaćano moje nikad ne zaboravljaš.
Jer tamo gdje si ti svjetlost rajska sja,
nikada ne gasneš ljubavi moja.
Zadrži me sada vječno u naručju topline,
neka ti usne moje pred san izuste ime.
Duša možda zna tko je čuva, tko je sveto dariva.
Reci joj tajnu , reci mi zašto smo
daleki a tako bliski u srcu mirisna lipoto moja!
Ko leptirica doći ću da sok iz cvjetova rajskih ispijam.
da se prozebla ugrijem, da usnim na laticama sudbine.
Nema komentara:
Objavi komentar