utorak, 1. rujna 2015.

...*Živimo jedno u drugome*...

Na mom prozoru kiša miluje tugujuća stakla.
Gledam kristalni Mjesec,
zvijezde dušom dodirujem, a nikad ih nisam takla....
Nedodirivo dodirujem čežnjom, molitvom...
Ove noći sve me odvodi ka tvojoj postojanosti.
Ostrvo me nade čeka, oplakuje neko moj suze moje.
Vjetar viori pobjedničke zastave, bolna ustajem,
neću da se snu predajem...
Budim se na licu tvome, ti na mome sjaš,
Blagoslovom neba opijaš.
Hoću da te nađem jer i java mi je sudbinu isplela,
darovala mi maštu, neustrašivi bjeg svjetlosnim krilima.
U potrazi za tvojim tlom,
stopama sveti, tamo mi se putuje anđele.
Sve je u meni, u tebi...
Baš sve je na licu poleglo,
Vidjet će te u meni, mene u tebi...
Sutra, koje je već prošlo i koje će doći...
trajati za nas, za ljubav..
Dodirni suze na obrazu, to sam ja...
puna šaputanja,
nagradi me osmijesima, lagodom treperenja srca,
jer sve svoje tebi darujem ja,
noćas...sutra...oduvijek... i zauvijek...
Kad ti se gleda u mene, gledaj u ogledalu sebe,
Tu na licu tvome sam zaspala,
Ne bih se razbudila, da me duša tvoja nije dozvala.
Niti bi ti bio moj anđeo da mi ne želiš doći
kroz tajnu ljubavi srca, kroz milovanje lica suzama.
Polumjeseci su na tvojim usnama, mojim usnama...
Zvijezde su u mojim očima, tvojim očima...
Oblake pamučne meke,
anđeoske obraze mirisne ja sam noćas ljubila,
Vješto rukama mazila, duša te je moja pazila,
Uspavala pjesmama...
Tebe u meni, mene u tebi...

 

Nema komentara:

Objavi komentar