Wednesday, 16 September 2015

TREBALA SAM BITI NEKO ANĐELU ZEMALJSKOM, ALI NISAM

Trebalo je biti tako, kada ja izričem tužne stihove, netko da bude tu uvijek uz mene da ih u sretne note uglazbi, zagrli i utjehu pruži, trebala sam i ja na izgled vječito nasmijana djevojka imati oslonac života u čovjeku koji me voli zbog plemenitosti moje nutrine... ali nisam... jedini oslonac u čistoj bezbolnoj ljubavi bio mi je Bog i krila anđela čuvara kojima su me doticali dragi ljudi. Nisam naišla na ljubav iskrenu, samo sam o njoj ostala pisati... osjećaje pretakati u melodije Raja, gdje bukti moja nada. Nisam našla svoje sanjivo Nebo na Zemlji, ali jesam u Nebu koje je u meni. U srcu je moje sve željeno stvarno, osjećam ljubav svetog anđela, bliskost stalnu, svaki moj dan je hvala Bogu što me nije ostavio samu.

No comments:

Post a Comment

VELIKI PONEDJELJAK, RAZMATRANJE

1. Solunjanima 5,24 💦 🕊 Vjeran je Onaj tko vas poziva: On će to i učiniti. Iz tamnice bola i patnje izbavlja svjetlom svojim, Isus miljen...