Monday, 21 September 2015


,, Teško je živit kad ti je svaka sekunda bolna, osuđenička... ali je hrabrost imati nadu u izdržljivost koju ti pružaju molitvene ruke i srce puno ljubavi. Jednom sve prestaje, a ostvaruje se samo ono za čim smo istinski čeznuli u gorljivoj molitvi Bogu. Zato u svojoj patnji, uzimam križ VELIKI... smijem se, tješim druge u sred svoje tuge, zaplačem jer imam pravo na bisere sudbine, osjećaje tijela, duha i duše. Eto iskrenost mi je sve, znaju to oni najbliži ljubavi i patnji ...mojoj...a ponajviše moj anđeo čuvar nebeski poslan od Gospoda da me drži kad bol me žeže krila mi rajska daruje. Ako u bitki ovog života padnem, uspravit će me sveta vjera, ako i polegnem svoje tijelo pod humak hlađani, odmorit ću se i pasti u ruke ozdraviteljske. Neće biti više vremena plakanja, o neće, sve će biti puno sreće, jer duša moja ne umire, Bogu u zagrljaj miline ide. A to mi je želja najveća, da se smirim, da u Raju živim svoja vjerovanja. Jer Zemlja me obolila, nebrojeno puta moj duh pun ljubavi nebeske rasplakala, razočarala, pa ne žalim odlaska... Onima koji su me volili i razumili utjeha ću i sa Nebesa sveti biti, ko anđeo ću im doletjeti, u noći ću pratiti zvijezde njihovog srca koje sjaje za naše vječne svete kontakte.,,

Kriste, Vjenčiću radosti

Kriste, Vjenčiću radosti, kruno spasenja moga prekrivaš sve moje žalosti trnja zemaljskog! Djetinjom dušom me činiš, ptičicom raspjevanom ...