Spavam ti na 💗 ko na jastučku.
Odmaram se u prisutnosti vjere u tebe.
Iskradam se iz hodnika tjelesnog plača,
suze mi dođu ko krijesnice
koje mi osvjetle put do tebe.
I zamisli dragosti, ja sam dušom
u svetoj radosti.
Nađem te nutrinom,
nađem te u odjeku molitve.
Bivaš mi osjećaj anđela ljubavi.
Pa pričamo kako će biti,
kako će nas Nebo razotkriti.
Nedaš me žalopojki
i onom nevoljenom osjećaju.
Kažeš da je ono u meni
ljubav tvoja,
da me čuvaš stalno od
ovog suludog bola.
Zadrži me za zauvijek u
rebrima molitvenog suosjećanja,
kao vraćeno rebro
nek ti bude duša moja.
Čuvaj me i kada se ja umorim
i kad svima moja pjesma dojadi.
Budi mi samo drugačiji od svijetovnih,
ne ispusti me iz krila bijelih nikada.
Dvi dušice neka budu jedna jedina ljubav
pred Bogom, smjesti me u mir.
Vrati me kući, tu u svoju nutrinu
o kojoj sveti brinu. Amen. 🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 24.07.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar