Od mojih molitvi Isus zasigurno rezbari sa svetim Josipom male letvice i grade skupa naš ljupki stan, našu malu drvenu kućicu koju će nastaniti djeca čiji će glasići biti naša najmilija muzika. Mora da je tako moja radosti, moja sveta prisnosti, tajno moja što mi se kupaš u dubini duše i srcu govoriš tu me je položio Svevišnji da te čuvam od svega zla. Obožavam to duhovno obiteljsko mjestašce gdje se odmaram od svoje bolesti, tamo mi ozdravlja duša. Tamo je sve novo, tamo patnje nema, samo imaju naše uslišane oči. Noćas ću sa tobom u lagunu ljubavi, znaš da mi ponekad fali more... fali izlet sa tobom, fali mi da izranjamo školjke i kamenčiće u obliku srca... ti znaš koliko obožavam roniti. Da slađano moje sa tobom mi se u duhu družiti, neće me ovo svjetovno rastužiti, već su se nauživali mojih rana, dosta je sad sam tu gdje sveto je sve. Možda je sve samo san, možda je ali stvaran si kao anđeo čuvar u meni. Držim se onih Isusovih zapovijedi, da primimo i ponašamo se kao da nam je dano. I sve smimo ištit što nam je sveti poticaj na srcu. Vidim da me bolest ne odvaja od potomstva, od vjere u čuda Gospodnja i dobro je to mileno, jer brojni bi već humak na mom mjestu dotakli. A ja u tami evo svjetlim, evo viđam vizije najlipše, nemogu mi ukrasti nebeski DNK, ne mogu mi zabraniti ljubav. Sve da izgleda da sam sama, nisam nikada. Tvoja sam i Božja... Ti postojiš oduvijek. Nemoguće bi bilo meni samoj pod ovim križem radosno disati, svaka me tvoja molitva grli, tješi... to je moja vjera. I znam sve te moje najlipše nalazi, ova žena dušom se snalazi! Gledaj u zvijezde, u nebo, u more, u rijeke, u doline i gore, u ceste duge, svemu stvorenom sam rekla da te doprate k meni i da te sve na mene podsjeća. Naći ćeš moje oči i u suncu i u kišama, u cvjetovima... moje zagrljaje u valovima mora, u dodiru rijeke... naći ću te i ti ćeš tako naći mene. Po svud je ljubav duša naših. 🕊Pj 3, 1-4a Nađoh onoga koga ljubi duša moja.
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 22.07.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar