U POLJANAMA MAKOVA IZLIJEČIO SI MI DUŠU

Tamo sam u najlipšem anđeoskom srcu tvome tvoja, odveo si me u najlipše poljane makova, da se moja bol nadiše tih miomirisnih opijata, odveo si me u bezbol dušom! Svi su me liječili lijekovima i otrovali me, razboljeli, a ti me anđeoska tajno liječiš cvjetnom ljubavlju, ukrašavaš me i činiš novom, radosnicom bez mana. Takva sam u tebi to osjećam, jer me dušom poznaješ. Ne gledaš na moju vanjštinu, ne poznaješ me kao onu punu rana i mana. Ne sudiš mi za tužnu bol križa. Poznaješ me po radosnoj nutrini. U takog tebe vjerujem, jer osjećam da si negdje u Božjoj tajni moj čuvar duše. Moja ljubav nad ljubavima, moje krilo mirisno, oslonac nježne utjehe kada od tuge  padam u beznađe. Voljena mi duša od duše anđeoske, dovoljno da mi tijelo ustraje u trnovitom hodu! Jednom ću te vidjeti, bar na Nebu ti zahvaliti na svetom čuvanju!

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 23.10.2019.