SAKRILA SAM SE U DJETINJSTVO

Shvatila sam, ako ne vide moje boli, oni koji su moji, bolje je... to znači da je pobijedila moja radosna vjera u ljubav i moji trpljivi okovi! Za njih sam ja raspjevana curica, koja nikako ne želi odrasti i istina je ne želim postati bolna ucviljena žena u kakvu me je vrijeme nepravde stavilo. Ja ostajem u onom bezvremenu ljubavi svete koju volim i zazivam u rane. Ja ću zagrliti izmišljenog medvjedića dobrog srca, pričati sa paranormalnim prijateljem duše i što mi mogu boli, iz djetinje me razigranosti ne mogu trgnuti. Tamo sam usnula davno... jer me razumi samo sveta tišina.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 16.10.2019.