GOVOR KRIŽA

Tuže se moje suze, jer se pita ❤ moje zašto toliko dugo godina opekotine u kostima nosim, a na vjeru se ponosim!? Zašto sam u izruganom tijelu od malena i ne vide se moje bitke, ustrajnosti u pokori, zašto ljubim a uvijek gubim, zašto samo trnje dobivam gdje god u neznano krenula, zašto sam ovako jako umorna, kada pokušava biti mnogima odmorište, oazica miomirisna... Zašto je tišna u uslišanju kada trebam studenu vodu blagoslova Božjeg da moj krik smiri da i tijelom kao dušom oživim, kako sam samo vezana kao da su mi naredili da ja ne smijem biti vidljiva u onom obličju koje mi duši pripada, sva sam nešto unakažena, izrugana, a duša se trudi bar pogledom sebe oživjeti pjesmom o liposti nutrine govoriti. Pitam se zašto je nemir bola u svakoj sekundi... i kako to da duša ustraje biti radosna i vjerna obećanju Božjem da će obradovati ove kosti satrvene!? Kako to da usrtajem a pomislim evo novim jutrom umirem, jer umorilo me zemaljsko nevrijeme. A onda znam do ljubavi je Božje za moj križ sve, nemoćna sam sama u sred gorkih rana, nikad se same suze nebi raspjevale, Duh Sveti je to, milost Boga Živog! Po ljubavi i otvorenosti duše me poznaje! I to što imam križ još kao bebica, ja sam Kristova junakinja, trebalo je kroz sve te križne postaje zadrživši do dana današnjeg nebeske korijene... Trebalo je smijati se kad su te zvali pogrdnim imenima... trebalo je ustrajati do darova Duha Svetoga kada se bol oblikovala u pjesme, pa su nakazu prozvali anđelom pjesme... jer su me gledali po srcu i duši. I možda sam rasula biserne suze i pred one koje nisam trebala ni sresti u životu... ali neka sam, samo istina omekšava kamena srca. Ljubim i kad gubim, vjerujem i kad mi beznađe daruje šamare... jer moja nada je Bog. Čekam jer su mi uzor svete duše. I da umrem dočekala bi! Krist je moja ustrajnost i čudesna radost u okovima.💧

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 26.10.2019.