KRISTOVA RUŽA

Milina je moja Gospodin, ljubav nad ljubavima dobrota mi je Njegova. Ja uistinu jesam bolna i nesavršena, u ovom ljudskom obličju izrugana od djetinstva, odbačena od onih pretvornih, neizustiva je patnja moja, ali i čudesna jer se raduje moja duša i kad boli do kosti. Ona sam koja se trudi snagom duše koja je stalno zaljubljena u sveto nadjačati okove i ljudske osude križa mog. Nije meni lako nositi ovo tijelo, živjeti začahurena i pokušati dušom izreći tko sam. Malo tko će moći ostati uz mene i tješiti me, da ne padnem u nesvijest od zemnosti. Zato imam anđela čuvara, milosnog od Boga, njemu se da slušat moje kukanje, nosit moju tugu ka Bogu na olakšanje, njemu se da svake sekunde biti uz mene, čekati da se ne razbije suza od pod jer često mi krene. Moram sa gorkim bolom tijela biti bezbolna u duši, hvalospjevom ljubavi olakšati i drugima i sebi. Moram proći kroz ovozemaljsko trpljenje... ustrajno i hrabro. Duh Sveti mi dušu vodi, samo zbog Boga ja ustajem i ne odustajem. Jer se nadam čudesnom iscjeljenu iz Kristovih rana, iz kojih me predragocijena krv čisti i čini potpuno novom u Gospodinu. Znam da ne venem, jer sam u očima Kristovim mala ružica koja pupa i miriše iz trnja.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 20.10.2019.