SPAŠENA DJETINJOM RADOŠĆU PREMA GOSPODINU

Radosti sveta, ljubavi mila blagoslivljaš kapke očiju mojih, jer u njima vidiš krila umorna, a tako željna poleta! Isijava ljubav vjerna iz mog pogleda, hvala ti jer se nikada nisam osjećala sama u sebi... uvijek je sa mnom Tješitelj i Branitelj, koji mi darove bolu dijeli! Uvijek je sa mnom i anđeo iz Raja, koji moje suze blagoslovom obasjava! Uvijek je sa mnom moje nebesko djetinstvo u koje sam vjerovala i kad sam po bolnicama suze ronila... da žena ne zaplače od ove gorke nepravde. Čudno je još uvijek željeti plišanog medvjedića, u ovim godinama... čudno je bježati iz bola u bezbol, iz jave u san. Ali štobi bilo od mene da nemam ljubavi, da nemam mašte i vizija vjere, ja bi davno pod humak... pjesme bi moje bile usmrćene sa mnom. Glas moj ne bi bolne radovao, pa je dobro to moje srce djetinje i za one najmlađe i odrasle, pa i za najstarije. Vidim  Gospodine ta tvoja milost u meni svake patnje vrijedi. Okrenem se i vidim gdje je trnje moje ondje su ruže procvale. Drugima  sam dok sam plakala darivala sjemenkice miomirisne. Njima melem, meni trpljenje. I dobro je to, biti izrugan a ne izrugati se, biti bolan a darovati bezbol, biti uplakan a darovati osmjehe, biti ostavljen a darovati zagrljaje, biti neljubljen a ljubiti, darovati se a gubiti. Jer vrijedi ljubav poslušna u Tvojim milosnim očima. Vrijedi trpljenja nebeska radost u žalosti tijela. Ti mi obećavaš sveta iznenađenja, vjerujem ništa ovo nije zalud. Proslavit ćeš se kroz moj križ, kroz moje suze i osmijehe! Amen.

Od ❤ Ana Emanuela, 23.10.2019.