Lagala bi, tj. bila bi blesica iz mašte
kada bi rekla da nije bitno tijelo, bitno je!
Nije mene nitko zavolio zbog nesavršenstva...
nije ni mogao...
jer ni sama sebe ne zavoli
u obličju tužnom tjelesnom.
Kako da me nađe učahurenu,
kako da vidi tko sam u polusnu...
Boji me se i sjena čovjeka,
bježi u lipost materije.
Pjesma moja uspavljuje, vidim ne budi!
Znam,
bitno je lice koje se zbog tebe smije
i dušu ti tom vedrinom nasmije!
Bitno je omiliti se nekome i tijelom i dušom,
nema tu na zemlji onih sanjivosti
da će te netko zavoljeti zbog
dobrote srca i duše,
došlo bi to možda sa mjesecima i godinama...
kada ljudi skupa dožive puno tuga i radosti,
kada se podržavaju u beznađu...
kada prođu mnoge prepreke
i duge puteve jer im je stalo...
Tek kad te netko zavoli dušom,
e da tek tada
dolazi do toga da nije bitna tjelesnost.
Približi se starost, i te srednje godine
kada je bitno netko ruke da ti ljubavlju ugrije!
Da ti kaže kako su mi oči najmilije!?
Kada je bitno da netko stalno brine,
jer približilo se nebesko... materija umire.
Jer kad nekog kao otkucaje
radosnog srca zavoliš,
ne možeš od njega da se odijeliš,
rastanak kao smrti zaboli
kada bi morao da izgubiš onog koga istinski ljubiš...
Skrivena sam, teško me je naći pored toliko
zemaljskih lipojki,
i ne nema veze, možda moram umrijeti
da bi zadobila novo tijelo
i zavolio me netko iskreno,
svakim otkucajem molitvenog srca,
bila bi mu miomiris u plućima,
blagoslovljeno disanje,
razlog križnog putovanja...
Valja na takvu brižnu ljubav čekati,
ljubav koja ti je svaki dan
jutro, podne i noć,
LJUBAV KOJA NA TEBE MISLI,
vjerna ispomoć i ono zauvijek sam tu,
mene ne gubiš, meni trebaš, mene imaš
zbog toga što si ti u duhovnom svijetu,
ne u ovom prolaznom!
Za takvu ljubav ne žalim ni umrijeti,
znam ta krila anđela ljubavi će me čekati,
takvu dušu volim u molivama svojim!
Valjda samo sveti mogu izljubiti križ rugobni,
fališ mi vječna bliskosti!
Od <3 Ana Emanuela, Bilaj 5.10.2019.
Nema komentara:
Objavi komentar