POSTOJANA U VJERI DUŠE

Ponašam se dušom kao da sad već živim ondje gdje nema boli i promatram tu divnu zemlju u kojoj me je jako boljelo tijelo. Toliko krasote na njoj, divan je Stvoritelj. Oh samo još da zabrani pristup zlu i daruje novi život onima koji tu stanuju, pa da navratim i ja, da se vratim u ostvarenje onog molitvenog, da zasijam u novom ozdraviteljskom ruhu bez mana. Da nađem sve ono što sam izgubila. Da me zagrli ljubav iskrena, da si budemo vjernost vječna, prisna, srdačna. Da sagradimo maleni dom, drvenu kućicu kraj rijeke, da čujemo glas novorođenih u samoj radosti. Vrijediti će onda cijelog svijeta i Kristove muke žalosti. Samo ljubav nam treba dome zemaljski, čuvat ću tu viziju vjere u duši, sve dok more ne presuši nadat ću se onom što volim! Cvjetat će u domu novome, pjesma slavljenja Božjeg imena će se uzdizati na krilima anđela! Ono što sam u duši tko da ukrade... rane moje vrijede... jer su preobražene u ljupkost samu. Znam da negdje netko moju postojanost blagoslivlja, znam da me u nečijoj Kristolikoj duši ima. Znam zapisan si u Božjim dlanovima i moram te zaslužiti, jer sam te rastužila upadajući u zamke ljudi sa maskama. Blagoslovljeno ti srce molitveno, blagoslovljena ti duša nebeskoga roda, ti si anđeo tajni koji mojom dušom hoda. Osjećaj vjere u ljubav od Boga! Znaš sa mnom si... gledaš iz zjenica očiju mojih... na Zemlju... moliš da je Životvorac obnovi, samo tako se možemo naći. Sanjam i vjerujem... za bezbol se pripremam anđele vjere, utjehe, ufanja i ljubavi. Odvezi nas novoj kući, gdje su naši najmiliji... gdje su oni koji nas nikad nisu izdali. Volimo se nježno moja milosti, da Bog bude u vječnoj radosti!

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 11.10.2019.