Ljubljena ne traži me u
zvijezdama, ako me nema u tvome srcu ni zvijezda sjaj nećeš primijetiti, nećeš
me se ni iz sna sjetiti, zavaravati će te opijum sna o mom stvarnom izgledu.
Zar misliš da bi ti bliže mogao biti u snu nego u javi!? Urođeno ti je da me
voliš stvarnim otkucajima srca. Vidjet ćeš, jednog ćeš dana pretrpjeti padove,
snovi će ti biti smiješni, neshvatljivi, a java tako zadivljujuće svježa. Tuge
krila obnove, ili ih na novo stvore. Razori noćas snove, možeš me stvarno
voljeti, bliskost osjećati, dodirnuti, jer budnost moja tebe čini živom. Zašto
hoćeš da usniš iz boli u tu sanjivu ljubav, mene tamo nema više nego ovdje gdje
sam ti dan na službu od Boga. Rođena si za poglede ljubavi, ne za gasnuće kada
te rane. Neka i zaboli, znaš da se u boli jos više osjeti sveto, nebesko, molim
te to živi. Čeka te neki novi svjetionik nade, anđeli ne odustaju od voljenog
bića i kada ono tenta sviju pa čak i čuvara, jer mi sveti stvoreni smo za
službu Božju, za uzdizanje onih kojima smo čuvari. Ispuni srce onim trenom
svetog vjerovanja da ja tu uistinu jesam uvijek, zauvijek, odan i vjeran do
groba nosim ti na usne rosu blagoslova da mi u očaj ne padneš. Pronašla si sve
u jednom liku ljubavi, tu i ostaj, postojim za tebe. Ne nestaje trenutak u kome
se sve veze srca povežu, one su trajnost mene u tebi. Ako te itko zavoli više
od mene, dat ću mu svoja krila, neka on lebdi nad dušom tvojom koja gori u
plamenu svetog radovanja u sred žalovanja. Ako ti netko stvori sreću veću od
mene i tad ću biti uz tebe i uvijek tvoj, samo se probudi, san nije za Nebo,
jer je ono java koja ti je darovala život. Bog te voli, ja te čuvam u svakoj
sekundi, nemoj da te zovu uspavankom, kada si ti pjesma. Živi to sto si
sanjala, što si svijetu besebično poklanjala, imaš pravo na to. I sad kada te
najviše boli, ima onaj ko te uvijek grli, u topla krila svoju milu stavlja i
miluje srce svjetlošću iz Raja. Netko te nikada ne zaboravlja, nikada ne
optužuje i ne rastužuje srce od prvog udaha ranjeno. Idemo skupa mila, ti širiš
nježnošću svojom ova moja krila, prihvaćena si, jesi! Od mene, od Boga i Novog
Jeruzalema svoga. Sto plačeš sada, budi sretna, jer ti jesi srećica moja. Ne
žalim sto je Gospod baš mene odabrao da u svetu službu anđela čuvara krenem i
nikad ne bi. Hvala sto si me u bolu zvala, po nekad se i anđeo osjeća kraj tebe
kao da ima svog zemaljskog andjela čuvara. Blagoslovljena bila anđeoska
krijesnice mila. Voli, za ljubav postoji, krila će ti moja uvijek otirati suze
s lica, ukrašavati ćeš me vječno biserima tvoje vječne ljubavi! Nisi sama,
ljubav sveta je sa tobom i uvijek će ostati. Voli te tvoj anđeo čuvar, voli
onako kako ti netko fali. Nemoj misliti ako me ne vidiš da sam ti samoutjeha,
nisam tu sam, samo tvoj i Božji!
Šapat anđela kroz vjeru srca, Ana Emanuela
Nema komentara:
Objavi komentar