Dopusti mi biti vapaj latice ruže Gospodine,
pa sve i da se osuši moj miris...
tvoj i Gospin obris na mojoj duši neće nikada uvenuti,
ne može ono u meni vjerno što sveto ljubi nestati.
Ne može mi nepravda ljubav ukrasti!
Dovoljno mi ostati samo mala sasušena latica ruže,
jer vi ste moj osjećaj nježnosti.
Oblikuj Svišnja nado, moja ljupka radosti u sred žalosti,
oblikuj moje trpljenje u poniznost i kajanje.
Prikazujem ti svoje mane, svog djetinstva rane,
prikazujem ti molitvene suze i osmjehe koje darovah
svijetu kroz čitav svoj život.
prikazujem ti patnju i trpljenje iz ljubavi...
Prikazujem ti po tvojim svetim anđelima i arhanđelima,
sav svoj život, da ti se omili moja zahvalnost,
što si me pozvao i približio otkucajima
tvoga Presvetoga srca koje za moje spasenje kuca!
Pročisti me, presvuci me iz ovozemaljskih žalopojki,
izbavi me, okrijepi me povjerenjem u tvoju providnost.
Uputi me Bezgrešno srce Marijino,
posvećujem ti svoje molitveno.
Čuj mi tišinu i krik, čuj mi melodiju i svaki vapajni stih.
Zagovaraj me pred licem Spasitelja,
kraljicu krunice sin nikada ne odbija.
Ja ću ako moram svenuti,
ali ti mi cvjetaj Ružo miomirisna Otajstvena!
Uzmi od mene samo suze pokajanja,
da ti ukrase latice biserjem duše,
znaš da nisam savršena i samo sam raskajana
grešna bolna, ucviljena žena koja nema snažna ramena,
sva sam se pod patnjom križa pogubila,
ali je blagoslov križa mog što sam Krista
oduvijek ljubila!
Riječi darovna, blizino Duha Svetoga,
hvala ti na raspjevanosti,
kada bi mogla biti samo gorka tišina,
hvala ti što te u mom bolnom tijelu
kao povoj melemni ima!
Usavrši me, oblikuj me!
Vodi me, preporodi me!
Amen!
Nema komentara:
Objavi komentar