U bolima izgubljena tražila sam 𝓵𝓳𝓾𝓫𝓪𝓿 𝓼𝓿𝓮𝓽𝓾 i nastanila se je u mojoj duši kao ptica šaptačica ❤
mog! Uspio je Žïvo†voråc note tuge probraziti u radost, opasati me
trpljivošću dok me more kosti užegle, napaćene od djetinstva. Za križ su
krive ove moje začahurene obline, ȶʀʊɖօʋɨ ֆȶǟʟռɨ a nigdje krika djeteta
osim malih anđela koji me tješe u uplakanoj dolini u kojoj čekam livadu
da me prekrije i nečije milostive ruke da zasade cvijeće nad
počivalištem mojim, oh mora ljubav da
odmori. Čudesno je biti u duši radosnica dok me ljube 𝓀𝒾š𝑒
𝒷𝑒𝓈𝓀𝓇𝒶𝒿𝓃𝒾𝒽 𝒿𝑒𝓈𝑒𝓃𝒾 i liju slapovi znoja tegobnog niz moje
tijelo. Duša moja, donosi svjetlo onima u tami, vedrina joj je gorljiva
molitva, ne umara se ljubiti i zazivati Boga. Jer On joj je pomoć nad
pomoćima. Pjesma nade u beznađu tijela.

Nema komentara:
Objavi komentar