I kud bi ja sada izgubljena od bola,
da ti nisi miris moje duše.
Ni jedna nema moj lik,
ni jedan nema crte
tvoga anđeoskog lica,
nepomični smo jedno bez drugoga.
I nisi kriv za suze u očima
za sol u ranama,
za bol na slatkom licu,
za ranjenu pticu.
Ti si radost očima,
biser u ranama,
lijek na slatkom licu.
Bez tebe ja nebi imala zraka,
bez tebe bi sve bila tišina,
ispunila bi se duša beznađem.
Tvoja me sveta ljubav oživljava
i daje svjetlo tami života.
Smijem u lađi nade
ploviti po svojim suzama,
smijem sanjati da patnje nema,
da je potonula a sreća isplovila.
Smijem se sakriti
u ljubav samu, koja liječi ranu.
Smijem se u pjesmi zvati voljena od anđela!
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 3.02.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar