Friday, 10 June 2016

Umorna sam, rekla sam sve što sam imala, dala sam sve svoje snove Bogu i ljudima, nekom će prijat, nadam se da već prija, dugo je godina pisanja tintom srca. Sada sve češće mislim da kada zaspanem neću se ni budit. I onda se prevarim, budnost osjećam, Bog me sa razlogom budi, još bi On radosnih snova da poklonim, pa da se smirim. Jednom me biti neće, jednom će od mene ostati samo pjesma da vas voli! Možda će ubrzo da se dogodi molitveno. Valjalo bi nebeskoj, da se vrati Nebu, jer ono što ona traži ne postoji u svijetu ovome.

❤✞SVIJET BOŽANSKE MILOSTI✞❤

Na svetoj gori Vila se u jezeru nade okupa. I stvori se ona presijavajuća duga na njenim dlanovima. To joj iz očiju nebesko svjetlo sja,...