Živim u sebi ono uskrslo... živim u sebi zdravlje procvalo! Živim u sebi oči tvoje, otkucaji moga srca imaju glas naše dječice. Zar da mi bolest ukrade vjeru u potomstvo u dar neba!? Ne nije uspilo nikom svjetovnom da me baci u očaj, ni moja dijaliza, ni moja amputacija... ni moj bolni teški hod na hodalici. Ni kosti ko u starice nisu me od mladosti vječne odjelile. Sve što mi je Duh Sveti davno stavio na srce u njemu je ostalo pa i kad mi srce samo prah postane, opet će Bog tom prahu udahnuti svoj božanski dah i na novo mi sve po vjeri dati. Sad mi je služiti Kristu, zadobiti dušu čistu, sad mi je svjedočiti o nutrini a ti anđele moj za moju muku ne brini - ona je sama ljubav i pokora koja donosi uslišanje u dan Očeve svete volje. Ti me samo molitvom čuvaj... ti misli na naše zauvijek! Ovim se bolom spašava svijet... posebno Čistilišni! Milosno je u sred vlastite žege, nekome biti hladna izvorna voda... ✨️🕊
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 8.07.2025.
Nema komentara:
Objavi komentar