U bolesti sam shvatila tko sam! Bol me je odvela k tebi, u rajski mir duše dok mi tijelo žeže strašna bol. Ali rekla sam ti psssst anđele gledaj me samo kao ljubavčicu miomirisnu. I rekao si hoću gledati ću te kao da si bez okova, bez bola, zagledati ću se u srce tvoje unikatno gdje sja ljubav moja! I tu sam već u uslišanju nisi mi našao ni jednu manu, samo si mi suze sakrio u krila svoja i rekao ti si jedina voljena moja! U tvojim krilima vratio mi se hod, cjelivaš mi rane duboke, bubrege svoje mi daruješ bez transplantacije, jer smo mi jedno i sve djelimo, mi smo vječno blago duhovno. Da umrem od patnje ja bi znala da bi sva osjećanja moja oživjela jer su mi poticaj Duha Svetoga. Isus me odvodi i u zemaljskom bolu k tebi moj anđele bijeli. Jer zna da mi je molitva sa voljenim bićem njemu se vječno klanjati, potomstvo molitveno stvarati! Od moje molitve ne odustajem, bolest ljubav ne zaustavlja tek je raspiri. Jer u bolesti ti je ljubav sveta jedini istinski lijek i smijeh! Voli me drugačije od svijeta, voli moju bol koja se nudi kao spasenje dušama., voli moju pokoru jer kroz nju ti vječno dolazim... Da zauvijek budemo ljubav nad ljubavima, koja živi radost uskrslu! Voli moju žrtvu, ali me uvijek gledaj kao ljubav koja ti daruje melem, gledaj da i za tebe patim da te u Raj vratim. ✨️🕊
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 4.07.2025.
Nema komentara:
Objavi komentar