Bude li trebalo još biti u okovima biti ću da se izgrađivam za Nebo. Jer potpuno vjerujem u Riječi: ✨️🕊1. Korinćanima 15,44 sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno. Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno. I uistinu bilo bi mi žao da nemam križa, jer bez njega nebi imala ni osjećaje, ni suze ni osmijehe. A najtužnije i najbolnije je imati kameno srce, ne osjećati je muka nad mukama, ispraznost. Križevi svetih su me poučili da i ja mogu sa njima u povorku. I da sam pozvana kao i svi mi navještati ono što dolazi nakon ovozemaljske boli i borbe... Patnja nam je živi dokaz Božje prisutnosti, jer znoj i krv, trnje, čavli, suze i vapaj mogu doći samo sa križa na kojem sve naše grijehe podnosi Spasitelj. Supatimo sa Isusom. Mi smo duše koje osjećaju dan danas sve ono što se događalo prije više od 2000 godina, Isus je živ i njegov Duh Sveti je u nama. Iz trpljenja su se oblikovali sveci i blaženi, na nama je poučavati se njihovom hrabrošću. Na nama je shvatiti da je ljubav na zemlji ranjena i da mora proći Kalvariju do bezbola, do slavnog Uskrsnuća. Ali ljubav uvijek sve podnosi sa mirom i osmijehom jer je već u rajskoj ekstazi. Duše koje služe Kristu već žive u nutrini Njegovo obećanje i sa tom vjerom se penju po križnim postajama ustrajnije. Ustrajmo svjetliti Kristoliko i vratiti se Plamenu Presvetoga srca. Amen.
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 14.07.2025.
Nema komentara:
Objavi komentar