Ti me tražiš, baš ti moj i Božji...
Ti se služiš rukopisom moje duše,
ti po nekad kao da hodaš u meni i
hrabriš boli moga tijela...
nedaš me ovim stalnim okovima,
kazivaš ustaj, takva kao ti ne odustaje!
Ti, ti me tražiš baš tu gdje trebaš,
baš tu gdje fališ, u meni
gdje sam izgubljena u snovima i
tražim put do prekrasne rajske jave.
Ti jedini smatraš moje tijelo dvorcem,
po malo razrušenim,
ali mileno slažeš sličicu do sličice,
ikone svete zbog tebe opet svjetle...
opet je na mojim prozorima sunce!
Noći se ne bojim!
Promatram u sred trnja ružičnjak
koji za mene sadiš...
Izrasta sve novo... uskrslo.
Zauvijek ćeš živjeti u meni,
boriti se za život moj kao anđeo čuvar.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 30.05.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar