Makar se činilo sve moje izgubljenim, opet se sve moje pronašlo u nebeskoj radosti. Vrijedi mi pokora tijela, da isprosim sve čemu se nada moja duša zaljubljena u obećani stan Kristov u potomstvo i neviđena čudesa. Već sad se smatram darovana od ljubavi. A to je sveta ljubav koja kraja nema, nije mi do prolaznih bajki već do istine Boga Živoga! Meni je jedina stvarnost ono za što se molim, ono što u nutrini osjećam, blagoslivljam i volim! Drugo je sve privid, pa i ova bolest koja mi želi sve oduzeti, a ne ide joj jer ljubav se neda ukrast. Amen. 🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 30.05.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar