Iza rešetaka bolnih,
ukrašenih osmjesima vjere
jednom naći ćeš mene!
Mene stvarnu, mene novu...
mene koja nisam pala u očaj zbog bolesti.
Mene dušu koja je pripala Bogu!
Valjalo bi da me nađeš...
mene preobraženu.
Mene koja bježi od bolesti, iako je okovana...
Mene koja bježi od grijeha iako sam napastovana...iskušavana...
Mene koju boli do kosti a ljubav darivam.
Valjalo bi da me nađeš tamo gdje
se ljubav traži...
da tu u sebi.
U svome srcu, duhu, duši...
tamo gdje slava Božja istinu pjevuši!
Kada me nađeš
ovakvu kakva sam ja u nutrini,
biti češ radostan zauvijek.
Jer je ova radost ljubavi moje
satkana iz milosne ljubavi
Duha Svetoga.
A to samo onaj tko nebesko
ljubi uistinu upozna.
Sve moje lipote možda je sakrio križ tijela,
ali dušu mi je otkrio Živi Bog.
Otkrio onom tko želi biti
požrtvovna ljubav.
Zbog te vjere, sebi i tebi kažem,
naći ćeš me iza rešetaka kao
osmijeh radosti i vjere,
naći ćeš u meni sebe.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 28.05.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar