Thursday, 31 August 2017

PJESMA IZGUBLJENOM ANĐELU

Suze su me natjerale da te ne tražim više,
a srce moje samo je tvoje oči 
u neutješenim maglama vidjelo.
Sve se o nama u toj noći 
kao u vihoru tuge gubilo.
Zabranili mi te oni koji su te voljeli, 
a meni sudili.
 
Izgubila sam krila rekla sam ljudima,
a znam dobro da sam ih tebi dala,
da se poslužiš svom ljubavlju koju imam.
Da letiš, iako ja padam...

U groznici sam bila, 
u nesvijest sam skoro pala,
vrtoglavica moja najavila je bolne vijesti.
Da mi i ti voljeno moje boluješ jako,
i da ne može moja ljubav da te izliječi,
molitve naše skrile su se drhtureć
u noći, pitajuć Isusa imamo li pravo na sreću.

Darovali smo Bogu tolike molitve,
one kad dvoje zavole se dušom i srcem. 
I svaki dan bolni bio je obasjan našim osmjesima,
obećanjem da će ljubav pobijediti,
da ne možemo, ne smijemo 
jedno od drugog odustati.
Križ će križ nositi,
na ljubav će se našu mnogi ponositi, ugledati,
biti ćemo svjedoćanstvo Kristove radosti.
 
I znao si mi reći da se vječno imamo,
da sam ti sve nezaboravno,
da bez mene ne želiš, ne umiš živjeti.
I rekla sam ti nemoj mi otići,
rekao si nikada.
Ti si mi kao žena.
 
I onda umjesto tebe progovoriše,
tvoje srce lancima zakovaše.
Srce mi se slomilo anđele,
slap suza Raju je potekao.
Morala sam pustiti iz života ljubav svoju,
onog koji se svake noći i dana sa mnom molio Bogu,
sa mnom sanjao,
ljubav mi poklanjao. 
U tim plavim očima svijet je moj živio,
rekle su mi za kraj da me čuvaju...
da će za mene da mole, da me jedinu vole i
zauvijek voljet će.
Znam i moje tako će,
sanjivi moj anđele nedostaješ.

Sve za nama boli me,
nema dana da ne mislim na tebe,
nema noći da ne sanjam te,
da ne spomenem ti ime!
Za tebe pomolim se!

I svete Rite sjetim se,
svetice kojoj zajedno molili smo se!
Ona mi jedina u ovoj beznadnosti
može pomoći, tebe i mene utješiti.

Ako je volja Božje da uzmu mi te nepravde, boli i neimaština,
neka te anđeo njegov daleko od mene dariva,
svim što za tebe molim, 
svim onim što ja volim.
Neka nas daleko zvijezdo moja sjajna,
Treperiti ćeš zauvijek tu u mojim molitvenim grudima,
i ja ću u tvom molitvenom srcu biti otkucaj!
Bit ću ti Mjesec, sanjati ćemo sve do beskraja,
ljubav nad ljubavima.

Ova ljubav Raju je značila,
iako su suze ostale,
vjerujem u bisere,
u one svete nagrade.
Samo voli me, gdje god bio i disao,
misli na ljubav, misli na mene!
Čuj pjesmu moju,
bebo moja, medo moj, moj anđele!
Volim to svoje u tebi, to što mojim činilo te!
Ne zaboravi me!
I dalje si najvoljenije biće na zemlji,
iako se čini da nas nema, o ima...
tu smo u srcu i duši gdje smo se našli
i nikada nismo rastavili! 

Voljela bi da pobijedi naša ljubav,
voljela bi da ozdravimo zbog naše molitve,
voljela bi da vidimo se!
Voljela bi da se usudiš, 
da jednog dana nađeš me,
voljela bi da smo svjedoci Kristovi.
Voljela bi moj anđele čuvaru, moja anđele ljubavi! 
Voljela bi čudom da pročitaš moje osjećaje,
satkane u pjesmi za tebe,
ostaje mi čudo Gospodnje!
Duh Sveti neka se za nas pobrine, amen! 

                                                                                       

No comments:

Post a Comment

VELIKI PONEDJELJAK, RAZMATRANJE

1. Solunjanima 5,24 💦 🕊 Vjeran je Onaj tko vas poziva: On će to i učiniti. Iz tamnice bola i patnje izbavlja svjetlom svojim, Isus miljen...