BISER SI ŠKOLJKE MOG SRCA

Sipali su mi more tuge u srce, gušila sam se od robovanja tugi, čitav život su mi sudili, ja bi se smijala a onda u osami plakala, trpila sa Bogom svoj križ! Onda je jednog dana nastala suša pijeskom su mi zatrpali dušu, sleglo se je puno boli u meni, krunica sveta bila je moja obrana, došlo je do toga da se otvori školjka mog srca i od sveg tog bola satkala sam tebe satkanog od bisera, poklonivši ti sve svoje osjećaje za ljubav! Od vedrog neba sam ti oblikovala oči, od oblaka bijelih lice, od najsočnijeg voća tvoje usne ljubilice, od Sunca i Mjeseca uzela sam sjaj da bi ti aureolu darovala, svjetlošću božanstvenog sjaja, nekako sam  se borila naći te u svemu, u kišnim kapima bio si ta me žednu napojiš! U suzama i u osmjesima mojim živi vjera u tebe ljubavi istinska moja, princu nebeski, zaštito moja, nisu mi te ukrali oni što su me povrijedili i robovali... Ja sam tamo di si ti, ode na Zemlji ja samo tijelom postojim! Volim te sveto, ne zaboravi! Grlim te pjesmama, tajnim krilima sna! ♥

Od srca tvoja Ana!