Ako ti odem tijelom,
uvijek ćeš me imati dušom.
Zato što je ljubav moja neraspadljiva.
Ja ti zacenem od smija
i kada bol mi ne prija.
Ja sam ti već sada odumrla od tijela.
Već je na meni haljina bezbolna bijela.
I ti si tu kraj mene, gdje god mi duša bdije.
Sve činim da tvoje lice nasmijem.
Bude po koji otužan dan, ali
kad ti počmem šaputati o tajnim
prostranstvima Neba i da Bog na
čista srca uslišanjem gleda,
ti si spokojan.
Gdje ćemo danas hladu moj,
gdje bi pošao...
Ma zna srnica tvoja dibi ti
ka meni u bezbol, u mir.
U doline blagoslovne,
u jezera ozdraviteljska
da se napojimo milosti Božje
jelenče umilno moje.
Da vidimo srndaće malene u dolu,
da vidimo novu zoru.
Novojeruzalemske zidine od jaspisa
i naš novi dom.
Klasje moje zlaćano,
ti koji izrastaš skupa sa mnom
za vječna radovanja,
samo ti ostani sa mnom.
Sa mojoj dušom podiži se
za stupanj po stupanj
svete ljubavi više,
neka samo mir u našim
dušama diše i na
imena nova srce nam miriše.
Zaručniče duše moje,
znam postoje oči tvoje
koje za moje mole.
Vidimo se gore.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 12.09.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar