Isuse dao si mi trnoviti vijenac tijelu i miomirisni cvjetni vijenac duši. Zaželio si posvećenje moga bića, radost u sred žalosti. Čavle si mi podario i križ blistave trpljivosti, koji se preobražava u sočno stablo rajskih plodova. Lice tvoje pronalazila bi u patnji svoga, svaka bol mojih udova podsjeća me na tvoj križni put. Premorena i išibana patnjom bolesti, ipak se budim i hodam po kamenjaru života, trpeć za spas svijeta. Znam da sam tu samo jer ti to želiš, znam da postojim zbog tvoga plana ljubavi. I samo tvoj duh vrijednost je u meni, on me upija u svoja krila i odnosi sve moje misli do Trona, da osluškujem Očevu svetu volju, da patnju tijela podnjeti mogu. Znam da svaka suza, znoj i krv, svaki krik molitveni ulazi u mjedni kalup u kojem se oblikuje zlatni ključ za nebeski stan. Bol će iz ljubavi otključati prekrasne odaje vječnih milina. Koliko se ispunio kalup, je li satkan ključ i spreman za peć da se otale emocije vjere. Ne znam Gospodine, ali nastaviti ću trpiti da mi jednog dana u rukama zasja ključ sa privjeskom novog imena, uz sve one za koje sam molila i koji za mene mole. Amen.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 19.09.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar