Kad ti dolaziš, moje su oči pune svetog ganuća i srce moje više mojih misli nije, samo zbog Tvojih misli bije. Tu sam Gospodine prividno, tu sam u ovom napaćenom hramu, samo da bi me križ u duhu raspjevao i tebe proslavljao. Lakše bi voljeno moje da ja ne postojim dole, ali kako bi onda znali tko to napaćene pjesmom brani u Raj doziva. Mislim se noćas tko sam ja, jesam li mala ptičica u tijelo zalutala, pa me u kavezu razapela nepravda, let zaustavila. Ali duša tvoja nije od mene odustala i kad bi do bola sustala ti bi me notama hranio, pšenicom svetom blagoslivljao. Izlazim iz okova kroz rešetke sve do danas i zauvijek ću, sve dok me ne preobraziš u bijelu pticu, skineš sa krila svo crnilo i sivilo, suze i krv kojim se zaprljah u zemnosti. Bjelino predragocijene krvi sve tuge i bolesti smrvi, uništi, protjeraj pale anđele sa moga križa da me bijeli donesu ka Tebi. Amen.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 18.09.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar