Da sam samo ruža, samo cvijet mali kojeg čim procvjeta pokidaju i stave u vazu. Ja bi željela da sviju preduhitre tvoje ruke i ubereš me za ljekovitost svoje duše, od latica mojih ružino vino okrijepe da napraviš. Jer tebi samo napitak ljubavi treba, ne poroci... Mislila sam da je teško patiti u tijelu, ali vidim veća je patnja kada patiš u duši i kada izgubiš osjećaje... kada ti bol neka davna ukrade suze... emocije... to je križ najgorih od svih. Ali možda te ipak ruža nađe, dozove suzama. Probudi emocije. Ne znam zašto mi se tvoj duh ukazuje, jer rekla sam ti idi pusti me. Ali po svud si, čak ti je ime u svim filmovima koje izaberem, svuda te ima gdje god da krenem. I tko si mi ti, jednom radost do suza... ganuće ko sa Neba, a sad mi te ukrale neke dive, neki opijati, a još se osjeti u zraku da duša za dušom pati. Zar sam se zabunila dok sam ti pjesma bila, zar sam pogriješila što sam vidjela ljubav u tvojim očima, u djelima... Što se dogodilo, tko mi je bajku ukrao. A baš smo si pasali, jedno uz drugo molitvom srastali. Baš tužno, da te nema a bilo te je najviše. Baš tužno da si pripao mnogima... a ja samoći. Ime drago hoćemo li ikada jednom drugom doći!? Onako kao vedrih dana, onako kao dva prijateljska srca raskajana, najradosnija kada pjevaju skupa!?💧🕊
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 13.09.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar