Bacit će te bol u provaliju, znam taj osjećaj baš nešto dugo se borim. Ali upravo u toj provaliji zadobiti ćeš milost svete ljubavi i spoznaje jakosti nutrine. Ujedno ćeš shvatiti da si nišavan i da možeš umrijeti i tad ćeš dati sve od sebe da dušom iz kaveza poletiš, a let ti je hvalospjev Bogu. Odjednom osjetiš čuje te, tebe običnu gusjenicu zakopanu u muku i daje ti ruku govoreć moj si leptir. Otvori ti prozor duše, srcolik, u svetoj si ekstazi mira, prihvaćaš mučeništvo jer znaš da te ono bliži Raju. Zakopan si u tijelu napaćenom, ono je mukotrpna grobnica, ali tvoj spomenik je ljubav. Izranjaš iz sebe, znaš da ćeš u blažen časak iznjedriti iz sebe, u sve ono što vjeruješ. Boriš se podnjeti bol, ne pasti u nesvijest, ojunačiti se i prihvatiti križni put. Znaš da je sve to Božja volja, oblikovanje duše u ljubav. I puštaš plamenu Duha Svetoga da te formira... strogoća nebeska zna zaboljeti, ali Otac nebeski zna da je to dobro za spasenje. Kroz plamen se čistiš kao zlato, Bog ubire sjajne niti i stavlja ih na rane svoga Presvetoga srca da mu zacijele. Tvoja muka čini dobra djela za Boga.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 4.09.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar