Emanuele, ljupko ime duše moje,
kad si ti u ❤ mome,
moje boli moje nisu.
Kad si ti u duši mojoj,
moja ljubav radost isijava.
Kad si ti u duhu sa mnom,
moj se duh iz tijela vine.
Kad si ti stalni gost hrama moga,
ne postoje ruševine.
Potpora mi ruke presvete,
noge junaka.
Na tebe ide misao moja svaka.
Potpora mi oči milosrdne,
oči moga vječnog kralja.
Emanuel me gleda,
moje glasnice za slavu svoju treba.
I meni nije ništa važno,
samo Njegovo Presveto srce,
koje čini da je moje snažno.
I suze moje ispare kao na suncu
kapi rose, u svjetlosti Njegovoga lica,
žrtve se moje ponose.
On je moj šapat,
moja bijela golubica mira,
spokoj u neizustivim bolovima.
Pjesmom mi svira utjehu na duši,
sve moje najlipše za Njega i
spasenje bližnjih pjevuši.
Hostija Bijela neka nam na dušu pada,
da ne zaboli dušu nikada,
da izdrži tjelesne boli,
jer Krist je jako voli!
Krvi predragocijena blago naše budi,
po ljubavi nam na sudu presudi.
Amen. 🎺🕊
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 15.09.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar