Usamljen zvonik,
molitva plače...
Lutko bol ti pada u oči,
kao rosa na cvijet,
ne dajuć da latice
u noć sklopi.
Netko svet iz svjetlosti
utjehu šapuće;
Okano suze će ti
pokrenuti zvona...
molitva će se uslišiti!
Ljubav duše mora
bol tijela nadživjeti.
Jer u tebi pjeva onaj
koji nije svjetovan,
Duh Sveti koji
tvoju budućnost jedini zna.
Bori se,
živi ne za sebe,
živi za Boga i bližnje.
Smatraj se prahom,
oživljenim za mučeništvo
iz ljubavi.
Ne daj sumraku u oči,
ne daj tmini u srce,
ne daj tugi u dušu...
Voli i kada boli.
Voli i kada bi pobjegla iz tijela.
Voli to trpljenje, jer
će te taj križ odvesti u spasenje.
Nebesnica budi, lutko napukla.
Duša je zauvijek zdrava,
i životna, ne zaboravi je vjerom ukrašavati.
Znam jato je strijela nad tobom,
kao da si im gnijezdo,
ali je i sveto jato nad dušom tvojom,
a ti si pobjegla dušom u
sveto gnjezdašce
Presvetoga srca,
ranjena od svijeta krvariš, ali
živiš čudesno u tajni Neba.
Zaliječi krvotok molitvom,
cvijećem svetim ranjenost.
Pusti da te posjećuju anđeli nutrine,
da te blagoslivljaju zazivajuć
Kristovo ime. 🕊
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 6.09.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar