Kao da progutah pjesmaricu Neba, netko tajan prošaputa mi i🎺🕊Psalam 40,4U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu. Današnji psalam me prati odavno. Tada bol moja zasja u tami, jer mi svijećnjak duši darova Gospodin. Iz tih plamićaka igrali su se anđeli radosti i nisu me prestali tješiti. Tekla je raspjevana milost kroz suze moje, Bog je preobrazio muku u hvalospjev. Godine su tekle poput brze rijeke, tako skoro pa svaki dan nova pjesma, satkana od emocija Presvetog i moga srca. Glazba je bila čujna svima, neki su razumijeli takt, neki nisu... ali su bili blagoslovljeni. 2012. godina donijela je duhovne pjesme, mada sam još kao curica pisala ljubavne pjesmice, koje sam skrivala sve do Božje volje. Tad sam se bojala glasa svoje duše, bojala sam se kako ću ja izruganog bića govoriti o ljubavi duhovnoj i tad mi je Gospodin dao hrabrost, rekao da je uz mene darujući mi duši kroz šapate nutrine pjesničko ime Emanuela, On Bog sa nama kazivao je tu sam. Vladao je sa mnom, oblikovao me, govorio da se On u muki objavljuje i da je moja misija ljubav nebeska. Nekada nisam razumjela, ali nisam ni trebala, Krist je sve snažnije bio moja jakost u strašnim bolovima, pripremao me za veliko trpljenje, od tada moja bol ne prestaje, ali svaka je suza preobražena u novu pjesmu u melem bližnjima. Blagoslovljena neizvijesnost, sve ono što mi milosni duhovnik želi dati. Duh Sveti je sav moj život pod križem, iz bolesničke postelje podigne me pa jako usnim, sa mislima da Svevišnji svojim miljenicima u snu daje. Stalne su moje misli sa Jahvom, bez njega mi disanja nema, nit mi se ovako napastovanoj i izrešetanoj živi. Ali Gospodin zna sve o meni i zašto sam od malena u okovima.... ajme žao mi malene mene, svih tih čuđenja, što je skrivila bebica. Ali sad znam da sam odabrana za mučeništvo iz ljubavi. Za umiranje sebi, za trpljenje, kako bi se spasilo mnoštvo duša. I ne nisam ja bitna, ovo je milost da obična smrtnica i grešnica ima kontakt sa Rajem. Kako dolazim do svetih šapata... samo neizustivom čežnjom srca, vapajem iz ljubavi. Bog me dotiče kroz vlastito srce osjećajem. Emocije su novčići zlaćani za poziv u Novi Jeruzalem. I vjera da je sve ono što vjerujemo od Boga, da On uvijek uz nas hoda, budi nas i uspavljuje. Mnogo mi još treba za blažene bijele miomirisne haljine, zato ljubim Kristove koje mirišu oproštenjem i blagošću, novim životom. Milosan je, zato je došao među malene, koji ga danonoćno zazivaju molitvom zahvalnosti i uzdanja. Za Boga sam ja Princezica mala, kojoj anđeo čuvar daruje aureolu. Blistaju moje suze i osmijeh mi biva osunčan, a muka ona je veća nego ikada. Ljubav sveta zaista živi u okovima i šapuće o vječnom oslobođenju. Moram se strpiti, moram jer iznad svega volim Boga. Ono djetinje u meni neuništivo je i ta mala curica na livade će Jeruzalemske, da se igra sa Gospodinom, koji je ozdravlja. Amen. 🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 18.09.2021.
Nema komentara:
Objavi komentar