Uvik sam bila seljančica i to mi je bila lipota života, nisam se vidila u gradovima u zgradama i visokim poslovima... nisam se vidila kao neku ženu damu do koje se ne može doć od visine titule, nisam znala ni tila bit umišljena da me se mora dvorit više sam volila dvorit. Vidila sam se sa malom dicom u vrtiću, na poljima, i jesam ostala sam takva u duši sa majčinskim srcem. Odlučila sam se za duhovno majčinstvo za duhovno imanje svega što mi fali. I danas evo berem kao invalid jabuke za majene i znam ozdravit ću baš zbog te djetinje ljubavi u sebi jer to Boga na križu veseli! Neda Isus da mi iko izmijeni stanje duše. Ni bolest ni nepravda. Jer On pravdom svojom sve preobražava. Bit ću u sebi uvik mala Ana iz Bilaja! Tako su me bližnji zvali i dalje stariji zovu!
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 12.08.2025.
Nema komentara:
Objavi komentar