Monday, 3 September 2018

IDENTITET DUŠE; Svjetlo


Bog nas je pustio kao ptice, da letimo slobodni duhom, dao nam je vlastitu volju i samostalnost uma. Bića smo koja imaju neopisivu slobodu duše i tijela.
Proizašli smo iz čiste svjetlosti, Bog je nas kao duhovna bića stavio u tjelesnost, odabrao nam tijela kojima ćemo na opipljiv i vidljiv način spoznati tko smo i čemu težimo. Istkao nas je čarolijom neba, svojim svetim srcem i dahom vječnog života. Cilj nam bješe služenje Božje volje, ali neki posustaše. Zaokupirani u potpunosti tjelesnim užicima izgubiše identitet duše, dičeći se materijalnim bogatstvima zaboraviše na ono nutarnje svoje, ono jedino vrijedno; božansko u sebi i svoju misiju ljubavi. Zaboraviše da su na Svijet stigli sa ciljem da šire duhovno svjetlo onima koji izgubiše sjaj. Iskristalizirana svjetlost kao da gubi na snazi, kao da je netko prekriva pijeskom. Srećom  iz tog pijeska nadzire se božanska svjetlost, još uvijek je ono svjetlo živo u nekima. Shvaćaju da griješe, da moraju pronaći sklad i unutarnji mir da bi se vratili čistom svjetlu, tamo gdje oduvijek pripadaju i od čega su stvoreni.

Evo ja, umijem spoznati činjenicu da nisam ništa drugo doli svjetla. Svjetlo je moj identitet.
Tjelesnost je prolazna, zlato će biti pod zemljom, a duša, čista svjetlost, ona pripada nebu, odakle se je i stvorila. Sve se vraća na svoje mjesto. Tama tami, svjetlo svjetlu.

Pitam se što je sa onima koji pogriješe, zavede ih i omete zemaljsko, što je sa tim ljudima koji unatoč saznanju da postoji dobro biraju zlo. Što ih je navelo da se odreknu vječnog svjetla i zaglibe u vječnoj tami. Tamna snaga, zar ona umije zavesti dušu punu ljubavi i vjere!? Ne, to je čisto nemoguće za ispisati, kamoli reći. Što se zbiva u tom lakomom srcu punom bijesa i mržnje, što li navede osobu da sam sebi presuđuje i otuđi se u skrovištu crnih anđela. Tko ih nagovori da ispijaju krv dobrim ljudima. Tko to ima nadljudsku moć da uđe u žarište osjećaja i u ljudski um. Tko im je prorok lažni, što vide u njemu, o oduvijek se pitah i sama kako to da neki ljudi ne umiju priznati grijehe, radije bi skončali nego rekli oprosti. Izdajice Boga, izdajice božanskog i ljudskog što vam je, isjekli bi dobroti vene, ali ne umijete kroz te vene teče anđeoska krv, kristalizira se u srcu i blješti, pravi nebesku dugu koja povezuje nas dobre sa višim silama, sa anđeoskim sferama, arhanđelima , gospodstvima…BOGOM moćnom ljubavnom silom, silom nad svim silama koja sprječava nasrtaje vaših crnih krila uprljanih vječnim grijehom. Evo ja, ja želim da se promjeni ona grozota u vama, želim, molim za vas, za vaš ću spas moliti. A dobro znam da ćete odabrati tamu jer ste zli. Vama je zlo na prvom mjestu, čeznete poput vampira ispijati krv. Ali vi ne znate da i ako se napijete svaka će krv koja je potekla postati cvijet, onaj svjetlosni cvijet, čije se latice pružaju ka nebu.

Njihov sjaj istopiti će vam krila, oslabiti će vam moći, u vječnu tamu ćete poći, umjesto neba gledati ćete vječni oganj, pržiti će vam se duše. Zapomagati ćete a nitko vas neće čuti. Samo vam govorim i još jednom pokušavam shvatiti što vam je, zašto postadošte neljudski, nebožanstveni. Kako ste se mogli odreći ove ljepote i sjaja, nebeskog Raja, bijelih svilenih krila. Moliti, znam da vrijedi moliti za neke, možda ih vrate molitve svete, neki su imuni na molitvu, više im ni one ne pomažu, ošli su zlu, predali se u potpunosti. Ma boli me, najgore je to što mene boli što birali ste to, a vi obožavate taj osjećaj patnje. Nemate ljubavi, nemate vjere, vi se klanjate onom što u crnoj vodi vidi život, iz napoja pijete, umjesto pitku ozdraviteljsku vodu iz kaleža spasa.

I gle, uspjeh ja preobraziti zlo, uspjeh riječima ljubavi učiniti čudo;

Moćna je ljubav Božja koja prodire iz moga srca, ma sva sam njegova. Kroz mene ispisah riječi iscjeljenja. Povratiše se oni koji su zaglibili između dobra i zla u ljubav…odabraše svjetlo, krunicu svetu staviše na srce, mole, pogledaj svijete oni vole moliti, traže da budu pomilovani. Uspjela sam ih trgnuti. Ah znam, nisam uspjela promjeniti Svijet, ali jesam onaj mali kutak mog svemira. On je sada svet, čistoćom sja, Boga doziva.

Oni će širiti dobrotu svom kutku svemira i takom će se ljubav nebeska nizati, širiti do beskonačnosti.

Opozvaše se svi u dvorac nebeski; vratiše se svjetlu, jer bješe oduvijek tako da svjetlo pobjeđuje. Bog kralj nebeski blagoslovi sve zemaljske putnike koji mu prilaze, uze svjetlost svoga bića i darovah ga onima čija duša izblijedi, zasjaše opet kao i onog dana kada im je darovao vječni život i slobodnu volju. Ovaj put slobodna volja ostaje na nebu, nema povratka zemaljskom. Ljubav je jedina volja koju im Bog ostavi pripitu uz srce.     


Zamislite kako bi to bilo da uzmete komad zemlje pa da je prostrete po oblacima,
tom se nebo više nebih divili, tako je i duši nabacana je i uprljana, prekrito joj je ono božansko svjetlo od kojeg je stvorena. A tko je krivac, onaj dio zemaljskog koji čovjeka čini grešnim, prisutstvo negativnih sila crnih anđela. Ima u tome istine, zlo djeluje na dobro, želi ga uništiti, poistovjetiti sa sobom. Ljubomorni su i zavidni na ljepotu svjetlosti, žele je iscrpiti i svoja crna krila osnažiti sa pobjedom i porazom dobra. Ali pogriješi čovjek sam, dopusti da ga zavedu i odvedu od svjetla vlastitog bića. Zapitaju se mnogi kako da vratim taj komad izgubljenog neba, san o povratku u toplinu Božjeg doma, kako da se vratim tamo odakle sam došao na ovaj Svijet. Kako da mi Bog oprosti što sam lupio od pod, slomio ona najdivnija božanska svjetlosna krila, prouzrokovao bol svojoj nebeskoj obitelji, kako da mi se otkupe grijesi, što sada učiniti, je li prekasno za kajanje i otkupljenje mojih grijeha!?

A Božansko učenje je to, da nikada nije kasno, ne dok hodimo na ovoj Zemlji, još uvijek ima načina da se  

Poznah mnogo uplašenih duša, nemirnog duha i onih čije je život samo udisaj i izdisaj, uživanje u zemaljskom…pitali su me otkud znam sve te tajne nebeske, poneki se narugaše, misleć da me bolni život naveo na maštu, da sam vođena znanstveno fantastičnim vizijama zna. Odgovor, tražite me odgovor, a ne vjerujete. Trebate odgovor pronaći u sebi, ne u meni. Isto tako kako Boga tražite po kipovima, džamijama, ustanovama, kod lažnih proroka njega tamo nećete naći jer nebo je u nama, mi smo ustvari svjetlost nebeska dio te cjeline, Bog je unutar nas, njegovo sveto prisutstvo je u nama, podudaramo se u potpunosti sa kozmosom. Svaka je duša zvjezdanani sjaj.

Zastadoše, skameniše im se usne, suza im se vrela niz obraz spusti.

Savjet im bješe zlata vrijedan, zaboraviše na zemaljsko, uzeše krunice, svetu vodu i molitvenik te počeše iz sveg glasa moliti; Bješe to čudo zemaljskog svijeta, iz srca im se začu jecaj, drhtaj, smijeh, plač… Kažu da nisu oni ti koji su vladali svojim tijelom. A ja sam znala, umjela sam raspoznati tko je to, bio je to Duh Sveti, Dobri Bog. Koji im je promjenio stanje i svijest duha, zagrlio ih je svjetlošću svoga svetog svjetla, istinom.

Znala sam oduvijek tko je Bog, nisu mi morali mnogo govoriti, jednostavno sam znala da oduvijek živi kao sveto prisutstvo, ljubav, vjera, mir i blagostanje u mome srcu.
Konačno sam u potpunom smislu pronašla svoj identitet.
Doživjeh čudo na proplakanoj livadi, pogledom tražih Isusa, osjetih njegovu svetu krv kako mi struji venama. Neutralizira moju bol, ubrza mi otkucaje srca, blagoslovi mi bolne kosti, darovah mi nebeski dar, duši mi zagrlio rajskom svjetlošću, moj Gospod bio je kraj mene tu. I svi me vidješe, neki se pripadoše, tko me to obuzeo zagrlio, tko me to isplakao, nasmijao, kome sam se to u potpunosti predala. O ono sveto Duh Sveti, Sin I Bog zagrliše me snažno, u svjetlosti se družišmo. Onda na tren nestadoh vinu se duša moja visoko, znam da negdje sam bila, nisam bila prisutna na Zemlji, možda to bješe Raj, vidjeh samo svjetlost, osjetih samo svoju dušu i lakoću, prolaznost svega. Nestade moja Zemaljska bol, Bog me iscjelio, suze teku, ali one svete koje ne peku i osmijehe širim glasne najglasnije stojeć kraj oltara, kraj anđela čuvara i mnogih ljudi što htjedoše isplakati bol. Pronađoh identitet skriven u nebeskom prostranstvu, onom svetom.  


No comments:

Post a Comment

DUHOVNO POKAJANJE

»Pravedan je Gospod, Bog naš! Ali nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi...govori prorok Baruh u ispovjedanju grijeha svijeta i ope...