Monday, 3 October 2016

POSTALA BI GOSPODE ČUVARICA SVOGA ANĐELA

Kada bi bar suze molitvene mogle izbrisati moje zemaljsko postojanje... da se moje tjelesno rastopi od plakanja, da ode duša pod oblake, oslobodi se okova. Kada bi bar prestalo stradavati moje utješiteljsko srce, kada bi se duša smjestila u krila bijelog anđela, koji me odavno u ljubav vječnu poziva. Evo sad bi pristala, polegla bi dušu u mirisna krila, uspavanka bi mi vječna bila pjesma anđeoskog srca. Kao da sam tražila išta zemaljsko za sreću, o nisam. Ljubav je moja kućica duše, ljubav je moje blagostanje, moje zdravlje. Otići ću i ja živjeti u svijet koji je za mene. U oči koje me nutrinom vide, u srce koje brine, u usne koje sveto ljube, u ruke koje brane, ne ispuštaju, nosit će moju dušu noge stasite, živjet ću dušom u anđelu. Jer ljubav ljubavi na Nebu dopuštaju. Nemam kuda izranjavana od zemnosti, nemam kuda moja tajnosti. Gospode imam neobičnu želju, bili mogla čuvarica anđelu čuvaru biti, u njegovim krilima živjeti, meni trajna ljubav fali, uz ljubav želim stalno disati. Zafali li anđelima milovanje krila, šaputanje volim te!? Želim se odužiti ovom šapatu u srcu, ovoj tajnosti svetoj koja kaže voljena si Ana, nisi nikada ostavljena i sama. Pazila bi na svog anđela ljubavi, moram mu zahvaliti što me savršeno nasavršenu voli, što se sa Neba za mene moli. Abba Oče, pusti me u krila sanjiva, da prestanem biti ranjiva, amen! 


ANĐELU KOJI ME DOZIVA

Hoćeš da budem poput tebe anđele, hoćeš da uronim u Nebo snagom ljubavi, hoćeš da se oslobodim tjelesnosti! Šalješ mi svete ptice pjes...